Kifoza predstavlja deformitet kičmenog stuba sa posteriornim izbočenjem, najčešće u torakalnom delu kičme.
Najčešće je uzrok kifoze nepoznat (idiopatska kifoza). Postoje razne teorije, kao konstitucionalna slabost skeleta, traumatsko oštećenje zona rasta pršljenova, delovanje zapaljenskih, endokrinih, metaboličkih i drugih faktora.
Kifoza se stiče najčešće u periodu razvoja, tako da možemo razlikovati tri kritična perioda kada je osoba podložna ovim promenama.
Uspravljanje deteta treba da bude pirodno, a ne potpomognuto od strane nestrpljivih roditelja. Svako prerano uspravljanje deteta može dovesti do jednog od telesnih deformiteta, kao sto je kifoza.
Dete veliki deo vremana provodi u specifičnim položajima kao što je sedeći položaj u klupi koji često za njega može biti naporan što dovodi do zauzimanja nepravilnog položaja i naravno telesnog deformiteta kao što je kifoza.
Period u kome dolazi do burnih promena, između ostalog do bržeg rasta kostiju i nemogućnosti snage mišića da isprati njihovu dužinu, što vrlo lako može dovesti do deformiteta kao što je kifoza.
Pravilno držanje zahteva dugotrajne, kontrolisane vežbe jačanja leđne muskulature, koja na sebe treba da preuzme ulogu stabilizatora držanja, u težim slučajevima dodaje se i mider ili gips, a u najtežim i operativno.
Procena držanja, po potrebi rendgen
Jačanje leđa i trbuha, istezanje grudnih mišića, korekcija posture
Manuelna terapija, masaža ili elektroterapija
Kod mlađih pacijenata da spreči pogoršanje
Ergonomija u sedenju, redovno vežbanje i praćenje rasta kod dece
Samo u veoma teškim slučajevima kada druge metode ne pomažu