Deformiteti kičmenog stuba predstavljaju odstupanja od normalnih, fizioloških krivina kičme, a najčešće se dele na kifozu, skoliozu i lordozu. Deformacija kičmenog stuba je posledica kongenitalnih ostifikacionih poremećaja u razvoju. Poremećaji se manifestuju u tri ostifikaciona centra i to na telu pršljena, i po jedan za svaki poprečni nastavak.
Kifoza se stiče najčešće u periodu razvoja, tako da možemo razlikovati tri kritična perioda kada je osoba podložna ovim promenama.
Povećanje fiziološke krivine grudnog dela kičme unazad (preko 50 stepeni), što dovodi do pogrbljenosti, uvučenih grudi i istaknutih lopatica.
Saznaj više
Bočno i rotatorno krivljenje kičmenog stuba koje često poprima oblik slova "S" ili "C".
Saznaj više
Preagljena krivina kičme ka napred u vratnom ili lumbalnom (donjem) delu leđa.
Pravilno držanje zahteva dugotrajne, kontrolisane vežbe jačanja leđne muskulature, koja na sebe treba da preuzme ulogu stabilizatora držanja, u težim slučajevima dodaje se i mider ili gips, a u najtežim i operativno.
Procena držanja, po potrebi rendgen
Jačanje leđa i trbuha, istezanje grudnih mišića, korekcija posture
Manuelna terapija, masaža ili elektroterapija
Kod mlađih pacijenata da spreči pogoršanje
Ergonomija u sedenju, redovno vežbanje i praćenje rasta kod dece
Samo u veoma teškim slučajevima kada druge metode ne pomažu